Izgubila sam te jednog ljetnog jutra, nespremna shvatiti što znači ostati bez sidra koje te drži.
Cijeli život koračam svijetom podrazumijevajući da su roditelji vječna konstanta, tu su negdje, čekaju spremni da im se javiš i odvojiš svojih 10 dragocjenih minuta dnevno za njih.

Izgubila sam te nemajući blagog pojma koliko će to boljeti. Shvatila sam koliko boli tek kad si iznenada otišla i ostavila me samu.

Izgubila sam te nemajući pojma koliko me u stvari voliš, koliko svih nas voliš. Mislila sam da se ta ljubav podrazumijeva.

Da si sad tu mama, nikad više ne bi prekidala (u kroničnom nedostatku vremena) tvoje telefonske političke analize, i ne bi ti veleumno objašnjavala da ti to truje životnu energiju i vrijeme i da ne možemo ništa promijeniti raspravom o podlim političarima. Strpljivo bi te saslušala, taman pričala sat vremena.

Da si tu sad mama, obukla bi za tebe sve one bisere i ogrlice koje si uporno kačila na mene, navukla bi na sebe sve one tunike i pelerine živih boja i ne bi ti govorila da u njima izgledam kao rajska ptica ili tropska papiga, i da to nije moj stil, i da ne volim nakit. Nego bi sve za tebe, stavila na sebe. Prihvatila bi tvoj modni sud i obukla bi sve što god želiš, samo da te vidim ponosnu.

Da si tu, češće bi ti dolazila ( iako oprosti mi još jednom, znaš i sama koliko mi u danu fali sati za sve pozavršavati), ali dolazila bi ti češće i i stalno bi te zvala.

Da si tu..

Ali tebe više nema. Otišla si iznenada ljetnog jutra, u bolovima, prestravljena, gledajući kako mi ne dopuštaju ući s tobom u helikopter hitne pomoći jer nema mjesta. Ne mogu izbrisati taj uplašeni pogled, kida me na tisuću komadića. Znala si vjerojatno već tad da odlaziš.

Nedostaješ mi. Nema više ni suza koje mogu isplakati za tobom. Nema ničega, osim beskrajne praznine.

Oprosti mi za sve što ti nisam stigla reći  kad sam trebala. Nedostaješ mi svake sekunde. Kao da imam oštar predmet u srcu koji se fino udomaćio i ne pada mu na pamet izić van. I tako odvratno boli. I nema lijeka za to.

Odmori se  na nebeskim poljima. Ja moram ići dalje. S tobom u srcu zauvijek. Tamo ćeš živjeti, tamo ćeš me tu i tamo pripaziti.

Volim te mama.

 

 

Leave a Reply

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.